srijeda, 15. siječnja 2014.

Pop naš svagdašnji

Sjedim ja doma, ne radim ništa prepametno, kad... zvoni zvono iznad vratiju. Čudno. Isus inače sam uđe.
„Uđi, Đuka, za tebe su moja vrata uvijek otvorena.“
Isus ne ulazi. Natičem papuče i krećem prema vratima. Otvaram ih. Kad tamo pop. Pravi pravcati pop. Izgleda retardirano.
„Hvaljen Isus.“
„A gdje je Isus?“ pitao sam. 
„Ja sam pop Ante.“
Ja stojim i gledam ga. Bio sam sretan što ga vidim. Danas sam čitao malo o zlostavljanoj djeci. Popovi su gurali pimpek tamo gdje im nije mjesto. Bio sam spreman  da mi nešto kaže. Ali sam ga preduhitrio.
„Isus mi je draži o tebe.“
On stoji i gleda mene. Curila mu je slina iz kuta usana.
„Ti je doma mama?“ pita on mene.
Zbunjola.
„Jesi ti ćorav?“ pitao sam ja njega.
„Ja sam pop Ante.“
Taman kad sam ga htio poslati u... tamo gdje se šalju popovi, čujem neki hihot na stubištu. Pogledam i skužim. Počeo sam se i ja smijati.
„Ti si maškara.“
„Ja sam pop Ante“, i pusti još jednu slinicu preko usne.
Nisam se mogao prestati smijati. Pop maškara. Prizor me se toliko dojmio da sam mu dao lovu. I smijao se još deset minuta. Nije mi izlazila iz glave misao da mi je retardirani pop uletio u svakodnevnicu. Slinica i taj retardrani pogled. Bio sam siguran da je pop. U crnom s onim bijelim kurcem oko vrata. Trebalo bi mi neko vrijeme da se ovi na stubištu nisu krenuli smijati. Bio sam uvjeren da pričam s popom. Blagdani i to, normalno mi je da ometaju svetost trenutka propagandnim porukama iz božjih odaja. Ono nenormalno mi je da sam prihvatio kao normalno da svećenik, onaj koji bi ti trebao prosvijetlili život božjom mudrošću, ima slinicu i jedva može složiti rečenicu.  To mi je bilo normalno, prihvatljivo, s obzirom na ono čine se oni bave. I kad me je pitao da li mi je mama doma osjetio sam vrhunac uzbuđenja. Prosvijetlio me tim pitanjem. Čovjeka od trideset godina pitati da li mu je mama doma i onda ispustiti slinicu preko usne i gledati u pod. Uljepšao mi je dan. Referendum protiv diskriminacije pri zaređivanju. Svakome treba dati šansu. Svatko može pričati pizdarije, dosađivati s glupim pitanjima i za to uzimati novac.
Ulazi Isus
„Ej.“
„Ej, Đuka, sjedni. Maloprije mi je bio jedan od tvojih na vratima. Samo maškara.“
„Ne razumijem. Ajde smotaj, pa ćeš mi ispričati.“
Ja motam i prepričavam.
„Gade mi se.“
„Nemoj tako Isuse, ipak su oni tvoja braća.“
„Ma to su uglavnom smeća od ljudi. Bog ima više frke s njima nego normalnim ljudima. Je li to ista ona domaćica.“
„Je. Na Suncu sazrijela.“
„Odlično. A meni samo idu na kurac. Trebao sam prijavit autorska prava na svoje citate. I tim novcem nahranit sve gladne svijeta. A na ime tek. Na spominjanje u psovkama dvostruka naknada. Više spominju mene nego Gazdu. Ovo što danas čujem, nema niti jedne stvari koju sam ja radio da su oni nešto naučili od toga. Nitit jedna riječ nije pravilno upotrebljena. Ali što ću im, i oni su ljudi.“
„Tako je. Evo ti zapali.“
„Hvala. Evo samo par dimova, moram ići, hitno je. Kasnim već.“
„Što je bilo?“

„Svećenik negdje siluje curicu.“

Nema komentara:

Objavi komentar