subota, 26. listopada 2013.

Romantika is (not) dead



„Što radi vjetar dok ne puše?“
„Mislim, mogu ti objasniti drugi zakon termodinamike, ali pretpostavljam da nisi na to mislila?“
„Gdje ti je nestala romantika?“
„Romantika je tu, kao i uvijek, ali...“
„Ali što?“
„Jel' stvarno to želiš?“
„Želim.“
„Pričvrsti pojas onda, uzlijećemo. Romantika znači, fantomska ruka ljubavi, kruna bez kralja ilitiga posljednji Feniksov let, draga moja je mrtva. Ubila ju je postmoderna. Ma kurac, ubila ju je i moderna. Zakucana je u klišeje izdramatiziranih romantičkih komedija, ljubavnih romana i perpetuumskih sapunica kojima su nam začepljeni kanali doživljavanja realnih osjećaja.“
„Ma vi tipovi ste jednostavno cijepljeni protiv toga.“
„Mislim upravo suprotno. Mi nismo cijepljeni protiv toga i zato smo podložni zarazi,  ali svaki pokušaj tipa da bude romantičan ispadaju 'pederska' posla, a žene... kao da ih je strah da bi dovele u pitanje svoju emancipiranost. Zato ti kažem, tu je, ali je mrtva.“
„A Romeo i Julija.“
„Rekao je jedan pjesnik, ajmo ga tako nazvati, da je zanimljiva to priča, ali... da li su oni ispali pobjednici? Nisu, očito. S te strane, kad smo već obrazovani umjetnošću romantike, morali bi biti potpuni debili da se prepustimo takvom samoubilačkom činu.“
„Ali, kako je tu, ako je mrtva?“
„I dalje je osjećamo, želimo i o njoj sanjamo, ali ona očito živi za neka druga vremena. Kao da se nešto pomaknulo. Kao da Romeo nikad nije upoznao svoju Juliju, nego uzaludno patio za autističnom Izoldom, dok jeTristan drkao na Juliju koja je pisala ljubavne pjesme Romeu i zabunom ih slala na krivu adresu.“
„Sereš.“
„Ne serem. Da ljubav Romea i Julije nije bila zabranjena, ne bi nikad uzrokovala takvu strast i snagu da nadrastu život svojim emocijama. Reci mi, gdje to danas postoji? Sve je dozvoljeno  i neka je, ali kako se kaže, ne možeš imati i jare i pare. Ljubav je prodavana za jeftine pare, a seks ju je kupio za još jeftinije. Romantika je završila u stečaju, a radnici otpušteni.“
„Ne možeš mi reći da je tako. Romantika i dalje živi.
„Isto kao i religija, tu je, ali koga zapravo boli kurac za nju.“
„Dobro, reci mi kad slijećemo?“
„Ja svoja krila skupljam na samrtnoj postelji i uzdam se u vjetar koji ne puše kako nikad ne bi odpuhao pepeo mog Feniksa. Zbog mene. I tebe.“
„I onda ti pričaš da romantika ne postoji.“

„To nikad nisam rekao. Samo da je mrtva.“

srijeda, 9. listopada 2013.

Priča o slobodi



Pogled i misli mi lete preko 'planina i dolina' na istok.  Pa još istočnije prema izlazećem suncu. Pa još istočnije…na zapad, tj na istočnu obalu najzapadnije zemlje zapada.

Kip slobode… ponosno stoji ta francuska dama čiji plamen označava nešto što zaboravljamo da postoji. Nešto na što nas se stalno treba podsjećati da postoji. Nešto tako očito....

Prije nekih sto godina nježniji spol nije pušio duhan. To je bio tabu. Mužjaci su bili 'pametniji' pa su oni pušili. Duhanske kompanije su , iz čistih, dobrih namjera, htjele da se i pripadnice nježnijeg spola 'opamete'. Samo kako…?

U  međuvremenu je jedan bradonja u Austriji konzumirao kokain. Tad to nije bila droga. Tad je to bio lijek. On je analizirao ljudsko ponašanje i došao do zaključaka koji su, na razne načine, promijenili tijek povijesti i način na koji se ljudi analiziraju. 'Otkrio' je (psiho)analizu. Na kokainu…To sad i nije bitno toliko…

Bitno je da je on imao nećaka, koji je 'prodavao' način da se nešto proda. Na drugom kraju svijeta. U blizini francuske dame.  On je već i sam uvidio da su ljudi u ratu složni. Jer imaju razloge za to. Strah ih je (za svoj penis). Zanimalo ga je da li se taj 'strah' može primijeniti za vrijeme 'mira'. Izmislio je PR. Odnose s javnošću. Na prvu tako bezazleno zvuči…

Njegov barba mu je 'objasnio' neke stvari. Da žene nemaju penis. (???). A da ga podsvjesno žele.( Barba je, inače, izmislio i riječ podsvijest.) Nećak je uvidio priliku da masno zaradi i da se proslavi. Čekao je prvo veliko javno okupljanje i unajmio grupicu mladih, lijepih pripadnica nježnijeg spola da u određenom trenutku,  ispod haltera izvade cigarete i zapale ih. Svi objektivi su bili upereni u njih.
Anno Domini 1920. Godina kad su pripadnice nježnijeg spola dobile 'penis'. Od tad postoje samo mužjaci. Baš divno.  

Taj akt je prozvan 'Baklja slobode'. Baklja zato što, po njegovom barbi, baklja (cigareta) simbolizira penis. Sloboda radi nostalgije. Duboko ukorijenjene nostalgije. I uspjelo je. Pripadnice nježnijeg spola su:
- p(r)opušile 'penis'  i dobile slobodu
- popušile slobodu i dobile 'penis'.

Duhanske kompanije su bile presretne.  I ostali su se zainteresirali za 'prodaju načina' da se nešto proda. Ostalo je (promijenilo) po(ds)vijest…

Svaki put kad kupujem nešto sjetim se toga. Da kupujem 'kurac' jer je to tako 'nećak' zamislio. Svaki put kad vidim reklamu obratim pozornost. Da se prodaje 'kurac'. I 'muževniji' i nježniji pripadnici ove divne vrste su podredili svoje živote da bi imali 'veći penis'. Sad se možemo svi lijepo jebat (s velikim penisima). Jer 'stvari' koje nam najviše 'nude', na kraju nas i (s)jebu. Jer smo takvi. Jer želimo imati još 'veći penis'


Živjela sloboda!