ponedjeljak, 4. studenoga 2013.

S onu stranu mogućeg

Sjedim ja tako doma, ne radim  ništa prepametno, kad pored mene Isus. Opet.

„Što je Đuka, svidjelo ti se prošli put, a?“
„Nisam ja Đuka, nego Isus.“
„Da, da, dobro.“
„I da, svidjelo mi se. Imaš li još onoga?“
„Imam. Tamo ti je pa motaj, meni je malo prerano za to.“
„E super, hvala.“
„Daj Đuka, da te pitam nešto?“
„Reci.“
„Je li postoje čuda?“
„Imaš filtere?“
„Tamo su ti u kutijici.“
„Čuda? Kako to misliš?“
„Pa nedavno sam bio žrtva mađioničarskog trika i to što mi je mađioničar napravio je nemoguće. Fizika tako kaže, kemija tako kaže, matematika, logika, tjelesni, samo što i glazbeni tako ne kaže. Znači nije moguće. Ali ipak, se dogodilo. Pa se pitam,  je li to magija s onu stranu mogućeg ili samo dobar trik s ovu stranu mogućeg.“
„Kakav trik ti je napravio?“
„Nije bitno. Ništa u rangu tvojih trikova, ali i dalje nemoguće. Ima ga – nema ga trik. Da ne povjeruješ očima.“
„Nemoj nikad vjerovati očima.“
„Nego čemu?“
„Sebi.“
„A jebiga Đuro, sad si me našao zajebavati.“
„Ne zajebavam te. Gdje ti je pepeljara?“
„Na prozoru.“
„Aha, vidim ju. Ozbiljno ti kažem. Previše se oslanjate na ono što vidite...“
„Znači ipak je trik s ovu stranu mogućeg?“
„Čuj, daj mi vatre, teško je odrediti što je moguće, a što nemoguće. Vi ljudi ste si definirali neke stvari, to mislite da znate i to vam je moguće. Ostalo vam je nemoguće. Ima masu stvari koje su moguće recimo meni, a vama su nemoguće, samo zato jer ih još niste shvatili.“
„Dobro, ok. Onda, magija ili trik?
„Oboje. Sve je magija, a trikom se to samo objelodanjuje?“
„Što to?“
„Da ste blesave ovce koje se dive melodiji koja izlazi iz komada drveta, ne shvaćajući da pastir cijeli tjedan rezbari  tu frulu.“
„Jebi se.“
„Tako je.“
„Barem sad znam da je trik.“
„Nemoj biti toliko siguran. Sve je moguće.“
„Sad si rekao da je to sve relati...“
„Nemoj ti šta sam ja rekao, šta si ti rekao. Vama i meni su stvari moguće i nemoguće, ali Gazdi... njemu je sve moguće.“
„Daj ne seri.“
„Ne serem. Svašta sam vidio da taj radi, kažem ti...On je svemoguć.“
„Svemoguć kažeš?“
„Da.“
„A je li sposoban pogriješiti?“
„Nikada.“
„Onda nije svemoguć.“
„To mu idem reći. I to odmah.“
„Reci, jebe mi se.“
„Vidimo se.“
„Vidimo se.“
„Đuka?“
„Reci.“

„Vrati upaljač.“