Političke stranke.
Općenit pojam širokog značenja. Pisale su se knjige o tome, a bo'me je i sam autor teksta napisao jednu. Uz svo nametnuto i dužno poštovanje, demokracija nalaže da se prema njima može imati prirodnost odjeba. I u ovim, ajmo ih nazvati teškim vremenima, taj odjeb je poprimio okvire generalnog, pa ajmo ga nazvati i nacionalnog, odjeba. Pardon, odjeka. Svi su nadrkani. Do übera. I što onda? Što hrvatska intelektualna manjina, redom bez redovitih i adekvatnih mjesečnih primanja, predloži? Učlaniti se u iste. Bez obzira na pol, iliti ga političko opredjelenje, učlanit se u jednu od fraktura tog nametnug, i pod razna objašnjenja potrebog, oblika djelovanja volje naroda. Jasno, da bi se lakše ostvarila mogućnost zaposlenja. Bilo kakvog. Uz četiri stotine tisuća, ovo moram ponoviti; znači u zemlji majci kraljici, našoj jedinoj, kockicama oslikanoj, grudi zemlje od pet miliona ljudi u kojoj ima četiri sto tisuća nezaposlenih, i žešći naguz od posla dobro dođe. I to je jasno da, hrvatska, realnost ne može biti jasnija. Znači pod bilo koju cijenu. Bilo koju.
Tu nastaje problem. Zapravo, nije da nastaje problem, nego je samim sobom nametnut. Znači, problem je u očitom. "Nešto je trulo u državi našoj". Antune Krajinoviću „Tuna“, laka ti zemlja, i hvala ti na svemu, tvoje riječi i i dalje žive. Nešto je trulo. I da izbjegnemo perpetivnost razlaganja na faktore našu političku scenu, koja simbolično i je 'scena' sama po sebi, zanima me koji dio mozga je zadužen za taj oblik mazohističnog djelovanja? Kada se taj dio mozga uopće razvio? Koja prirodna sila, okolnost ili evolucijska uvjetovanost bivanja na ovom planetu, je uzrokovala stvaranje tog sklopa sinapsi čija arhitektura je tako posložena da lakše ljubi noge, ako više smrde? Cijeli nervni sustav i nužnost refleksa su stavljeni u blokadu. Ručna dignuta, pa da vidimo do kuda se može doći. Ali dobro, usta su gladna i ne biraju sredstva, da se parafrazira Machiavelli, uz navođenje krivih navoda, ali... zašto su usta gladna? Hrane ima, to nikad nije bili upitno. Niti jedna svjetska glad nije bila uzrokovana nestašicom hrane, barem u novijoj povijesti, a da iza toga nije stajala neka politička besmislica. Hrane je uvijek bilo, samo je pitanje što se radilo s njom. Ali, skidam kapu na smjelosti, gladan čovjek ima samo jednu misao; kako doći do hrane. I tu se koplja proletera spuštaju vrlo, vrlo nisko. Par metar pod zemlju, uz dostojan , ali nečastan pogreb. Uglavnom, ako je problem toliko očit, koji dio mozga ilitiga uma, koji je definirao problem, predloži racionalnom ostatku , da zajebe sve što zna i da postane dio problema. Autodestruktivnost? Možda. Glupost? Vrlo vjerojatno. Konformizam? Nužno. Mozak ispad gluplji od kurca. Daj da odjebem to, tako da postanem to. Spontani aplauz statista. Tužno je, ali tako je. Mijenja se sve, tek kada je previše.
Rješenje?
Da svi postanu političari. Da se zakonom zabrani ne biti u političkoj stranci. Barem bi stvari bile jasnije i revolucija bi imala smisla.
Živjela Hrvatska!
Nema komentara:
Objavi komentar