Tamna strana Sunca

Život je lijep.

To svi znaju. Ima pjesama koje to govore, ima knjiga koje su se o tome pisale, a bo'me i filmova koji su se snimili na tu temu. A kad se pojavi na reklami znaš da je tome stvarno tako. Život je lijep. Jebeš depresivce, kakvog oni imaju pojma o ičemu. To smo ustvrdili.

Ali postoji jedna oprečnost tome.

Bedovi.

Sveti bedovi.

Svi se vole dobro izbedirati koliko god taj život mislio da je lijep. I s tim se moramo pomiriti.

Bedovi su esencija života. Ništa se ne događa bez bedova. Da sad malo plagiram društvena saznanja; bedovi su definirali našu stvarnost. Postali su religija. Nastao je bedizam.

Postoje beduini. Svećenici bedizma.

Postoje bedaci. Sljedbenici bedizma.

Postoji Bedlija. Sveta knjiga bedizma.

Postoji bedmentaler. Sveti sir bedizma.

Postoji bedminton. Sveti sport bedizma.

Postoji bedzbol. Drugi sveti sport bedizma. (Oni kojima ne ide bedminton moraju se dokazati u bedzbolu, inače gube licencu pravog, iskonskog bedaka.)

Postoje bedra. Sveti dio tijela.

Postoji... svašta postoji, da sad ne pretjerujem.

Postoji i tamna strana beda. Prokleti gudovi. Oni smrdljivi užici koji mame čovjeku osmijeh na lice. Prokletstvo novog doba. Njih se moramo čuvati inače će vrhovni bedist, presveti Bedahve, baciti takvu kletvu na nas da više nikad nećemo moći osjetiti snagu pravog beda.

„Cut the crap“, reklo mi se danas na jedan suptilan način.

Pričati, pisati, pjevati...o dobrim stvarima u životu je suvišno. Kad te netko vidi sretnog, ne pita te što ti je, nego uživa u tvojoj sreći. I to je tako. Ili bi barem trebalo biti.

S druge strane, kad si izbediran, može se pričati, pisati i pjevati o tome eonima. I priča, piše i pjeva se o tome od kad postoji pričanje, pisanje i pjevanje. Jer da ga jebeš manje se priča o tome kako si sit nego kako si gladan. Gladan čovjek ima puno više toga za reći. I zašto bi šutio? Sit, na drugu ruku, se nasloni, otkopča hlače i naslonivši dlanove na trbuh začepi gubicu dok ne postane gladan.

Nastranu to da je umjetnost života biti sit, ali kad nema hrane... jednostavno je nema i debeli su samo kanibali.

I zato serite ljudi dok god ste gladni.

Živjeli bedovi!